Nek noćas suze ugase nebo planulo Ko mi je uze nikad mu ne osvanulo Plamen treperi još čujem glas u bunilu Pobiću zvijeri za nju
Kraj njenog stana krenem pa blago zakočim Svjetla kafana zovu za put da natočim I čašu tuge s kelnerom ispiću do dna Ona je krvi moje žedna
Odlazim, odlazim gdje god da me vjetar odnese Odlazim, odlazim jer previše sam tobom zanesen
Čak i u miru ja sa njom gubim ratove Tonem u viru, dobijam šah-matove I kad joj pričam 5 para ona ne daje Ali ja se ne predajem
Kantarom fino, svaku mi riječ vagala Čak ni uz vino, kaže da nije lagala Moja princeza, ma sva je puna pameti Dani sa njom su prokleti
|
|