Mrzim dane jesenje kad kiša pada i sumorno je nebo I sve umire ispred nas Ti bi da me zagrliš - i ja bi’ tebe, a znam da ne bih treb’o Ali predajem se k’o pas
A ti skupiš se i ćutiš k’o da ništa bilo nije Po neku suzu pustiš koja laž ne krije
Hoću da sanjam, ne budi me Ma lakše mi je sve od tvojih suza, ledena Hoću da sanjam, ne budi me Za riječi kasno je, previše je bola, medena
Često se zatvorim u ona četiri zida medena I ne krijem da te gubim Ti bi da te zagrlim, dodiruje te ruka ledena Ništa ti više ne nudim
|
|