Nikad zaboraviti neću Onaj mali stan od 30 kvadrata Jer u njemu našao sam sreću Kad prozor otvorim pa te gledam S’četvrtoga sprata
U njemu sam prvu suzu prolio Batine prve dobio, prvo pivo popio U njemu sam tebi prvu kafu pravio Kup šampiona pratio ali nisam shvatio
Za sreću dosta je 30 kvadrata Džaba vam dvorovi i kapije od zlata Za sreću dosta je ovo malo bijede Kule i gradovi sve mi manje vrijede
Nikad zaboraviti neću one rodjendane prve životom zaneseni pomislih želju i ugasih svijeću a još uvijek poželim tu želju da promijenim
Otud me je rodbina u bijeli svijet pratila Bila si i ti uvijek tu, kasno si me shvatila Jer u meni nemirne su struje treba mi 30 kvadrata Da me sklone od oluje
|
|