Gorcina me vodi na put do Mesmeriona, polazuci stopala na uvelo bilje osluskujem: njihove zive razgovore,njihove zive mrtvozbore.
Gledam u njihove urezane likove u beli kamen, iz razjapljenih celjusti, Mesmerion, klizi nemi poj pocupanih jezika,skamenjen u jednom tonu glasovi uplicu rastuci krik.
Mesmerion je ispod mene, izrodjen gorcinom njemu pripadam. Mesmerion.
|
|