koračam kroz zasićeni mrak noćas me kostur htjede ubiti sa sabljom, u crnoj plahti, iza leđa šutnja, šutnja, ni riječ se ne izusti
danas, sutra i zauvijek moju ruku hladnu drži ja sam bez očiju i slijep vodi me, željezni Punker
Majke suze otrov sadrže po pruzi su rasuta sva crijeva zašto su me proboli ne mogu, a želim vidjeti
i noći, i dani, i sunce, i inje kako se uz kokain osjećaš sirena, netko je pregažen vodi me, željezni Punker
vi, kojima oči nisu iskopane odvedite me do žalne majke isključite prokletu sirenu ovo nije, nije priča iz bajke
ovo je dječak bez istine kažnjen, jer nije molio ovo je insert iz života bože, zašto sam se rodio
moj hrabri, željezni Punkeru ruku jače, jače mi stegni kad padnem, sine digni me odvest ću te do druge obale i tamo neka me spale na kraju, kad sve ispričam crvima ne želim biti hrana ni mrtav neću da se prodam.
|
|