Ponese majka dijete u naručju
do izvora izvorom lice mu umiti,
zateć' će tamo, jagode, orah,
njima će čedo nejako hraniti.
Tako svakim jutrom, moj sine, sine,
dijete svoje do godine druge,
ranu njenu baš nitko ne spozna,
dok doji-poji, dvije godine duge.
Kad dvije navrši, ka izvoru ne pođe,
tim jutrom ne umi svom malenom lice,
SRETAN ROĐENDAN, ne mognu to reći,
jeziv su prizor preletje ptice.
Donese gnjilu od šiblja košaru,
sa glave maramom siroto si povi,
sluti sve čedo, slutilo bi pseto,
obraz mu ljubi, usnama plovi.
Plovi usnama po usnama, utopli milo,
pa bi dat mu još majčina mlijeka,
čedo odbi, propne se i krikne,
MAMA, MAMA, ČEKAJ MENE, ČEKAJ.
Ruke drhte, ruke sinu veže,
ruke i noge, netko će već stati,
jauk strašni satra buka vlaka,
čedo je raslo, pitalo za mati.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
