Gasnu oči moje umorne i željne,
igru male ševe htjele su gledati,
zar sunce jutrom spazit više neću,
pa kako me mogu dubini toj predati.
Ni tračka života na obrazu mome,
lešinara dva gore nebo paraju,
to znak da zadnji tren mi ističe,
nekakav krug nada mnom zatvaraju.
Donesi mama, moja najljepša, mila,
žuti maslačak djetinjstva mojeg,
sasvim me razumjeti jedina si mogla,
vječito plakala za ranjenika svojeg.
Moje pjesme sa mnom zakopajte,
nikad pas moj grob da pogazi,
ovaj put ne mogu vas poljubiti,
vrijeme je, da, evo ja odlazim.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
