Mrak kojim toliko gubit me budeš Pa plazim, odlazim, Da sve tvoje mrtvo u sobi ne pregazim.
Mrak kojim me spuštaš toliko nisko k glibu Ucinit bi sklopit moje ove usne mlade, Pa trujem, psujem, Majku što te rodit svirepa smjede.
Mrak dopušta odmor vjedja spokojnome A nije molit dobrocinitelja zaduzbinu, Kad znam u pjesmi, Ne rodi veselja truba vojnika, zvono kanonika.
|
|