Ni vjetrića, ni cvrkuta, ni Sunca,
samo suho stablo u magli ,
ogromno deblo bez znaka života,
u njegovoj duplji krijem se ja.
Možda sav život činimo ja i crvi?
Možda ni njih više nema?
Ni vjetrića, ni cvrkuta, ni Sunca,
samo suho stablo u magli;
u stablu sam ja,
a i magla je.
Da'l me oko vara ili sanjam?
Da'l je strah stvorio iskru?
Negdje desno, blizu svjetlost,
kratkotrajna, kao netko je živ.
Vrlo nejasna i kratka nestade,
dok magla gusta na smrt miriše,
magla gusta od koje se kosa diže;
u stablu sam ja,
a i magla je.
Da, čuje se tapkanje u blatu,
u vječnom blatu, nije jedan sam.
Od težine vlage koju nose na sebi
čudne spodobe jasnije prilaze.
Jedan svezan, bradat i mršav,
dvojica vode jednoga, kriv je,
dvojica vode, a treći je na konju
u šinjelima tko zna koje vojske;
pripaljuje u luli ugašen duhan,
sve više u čudu magla ih guta.
Trojica vode jednog kroz maglu,
iz magle došli, u maglu idu;
u stablu sam ja,
a i magla je.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
