Grlim Te Smrti! Ti ugodnija i darežljivija od zlosretne rijeke životne mrtve, zatrovane, nemilosrdne. Koliko moga sobom ponese u prostranstvo tokom ka ušću, da rasprši u nebrojeno čestica sve sveto i jako od mene.
Dođi mi! Ta voda što odnosi a ništa izvorom ne daje opakija od najljuće razvratnice koja za sliku svog postojanja potražuje žrtvu patnje duše.
Donesi umirući dah! Šibaj, makar bol agonije bila ljuća i nesnosnija no urlik rad oka sažganog, daj udarac i prevrni mozak, napadni duh izmrvljeni da Tvoj zagrljaj spokoj mu učini.
|
|