Mećava rušilačka krovove zavila, iglica leda srce i oči mi probila, uh studeni u ovoj noći vampira, gdje je topla postelja, ona da me dira.
U gustoj šumi mraz grane lomi, pronađoh, u duplji se drveta skloni, tamo sam zaštićen od svih zala, zaštita sigurna, kao kučica mala.
Kad tamo, bože, u mrkloj noći, blješte iskešeni očnjaci i oči, obuze me u zimi teška vručina, o majko moja, goropadna vučina.
Pomislih, zakla me, u gadnom sam sosu, kad mene kurjak obliza po nosu, još prigrli šapama, vražja mrcina, tad osjetih toplo, u guzici mi kurčina.
|
|