Sanjao sam noćas užas,
gledao se natopljen benzinom,
u očima čelične klinove,
da gorim, strašnom brzinom.
Bježim tako, kamo, ne znam,
glazba krika, a crijeva se vuku,
koji zakon je odobrio raciju,
psi, špijuni, braću mi potuku.
Sakuplja utrobu mojih govana,
bez suza Majka, ruka joj drhti,
samo jer nisam htio stati mirno,
tad padoh, zgrabiše me očnjaci, hrti.
Poncije Pilat, ljudi nisu ljudi,
Krista su tako smaknuti dali,
Komandant nema djecu mladu,
Majko, kao ja, drugovi su moji pali.
Da, sjetih se još, u snu strašnom,
krvavim nožem jezik mi odsjekli,
zbog slobodno izrečene riječi,
Majko, drugove ljubljene, zauvijek suodveli.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
