Padaju temelji glavnih gradova Vatra u utrobi, grč želuca Nikakva kiša više snagom neće nadjačati oganj očiju Kad magle više nema, sumpor nagriza dušu
Odbacili smo djetinjstvo da ne bi ostarjeli Odbjegli pogled lica naših Udružene bjeloočnice govore Sablasna slika baleta naših usana Strah diktira skupnu pomutnju i još samo monstrumi slobodni su potpaliti srca, oči ognjišta novih Arktika
Titulu mi vraćaju Bubnjevi i zurle, ratnički urlik Uljnom bojom oslikana guzica da Penis bude joj svečani osvajač
podigao sa asfalta zaleđenu spermu, pohrlio prodati je nadležnoj ustanovi koja zbrinjava ugroženi natalitet Otopi se kristal mladih testisa kojeg takvog ne primaju nakupci Ugasnu se moj san kupiti salamu Trčanjem zamoren sa dlan ispih tekučinu.
|
|