Zvijezde obgrlile Mjesec kako li čarobna neba je pučina, samo za njega tijelo joj jegulja i Zeusu se noćas ukaza sudbina.
Najljepša su lađa obline njene, grudi nabreknu kao planine Kolorada, opijen joj igrom ni mustang ne odolje, sta bit rob njen, krda ostavi, slobodna, mlada.
I jedini taj gospodar božji pred zoru uzjaha crnoga bez premca, sred pustinje oči izvore ne mare, ni izvore ni daatulj, svježinu zdenca.
A kad je spazi srce mu stade tako konj prvog boga zbaci, ljubomora sad dva protivnika, za Esmu se bore najbolji junaci.
Kraljica cigana ih pusta oči i srca su golom rukom kopali, ode ona s pjesmom istom na usni, da nevjesta je Mjeseca, nji nisu znali.
|
|