samoće
pa traje praznina, krvarim u duši,
radost razbijena u dolini čežnje,
sna nemam, sav očaj me guši.
Gdje li si Brate dok kolje tuga
vidi ranu srca, otvori mlade oči,
imaš li lijek da suza stane,
hoće li ikad dan vraćanja doći?
Bila mi mladost snažna ko i Tvoja
isti osmijeh čedni, suze nisu pekle,
nekada u igri ja sam Te ljutio,
a nikad usne Tvoje kletvu nisu rekle.
Oboje lovismo najljepšeg leptira
granom od bagrema krila mu smlatio,
poslije mi žao, ne znah što s njime,
možda sam rad toga sudbini platio.
Gospodar Života u mrak me sakrio
nas rastavi, sad me zoveš mili,
ne reci nikad prokletstva da nema,
sjeti se tužne pjesme uz koje smo snili.
Svom voljenom Bratu Franji smislih ovu
pjesmu 24. siječnja 1987., a u znak moje
beskrajne ljubavi i povjerenja u Njega, u
Njegovu Veličinu, a pišem je u dubini
patnje svog srca, strahovima Uma i gorkog
vapaja duše.
Njemu koji još čeka, a otišao sam, ostavio
Ga jer tako su htjeli zli, a On je moj
zatečen na rascjepu između Dječaka i
Čovjeka!!!
Ljubim Te!!!
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
