Zamisli se mladi Fetus u utrobi mame svoje, što ga čeka ko Falusa, kako vani stvari stoje.
Tresnuo je jako glavom bezdušno ga istresao tata, a taj tata sin mu mame, brat bi sebi napravio brata.
Baš za marša, velike seobe, rušio je sve u gorku plaču, okrvavljen Fetus zločinac je, spermatozoide, pobio si braću.
Fetuse, Fetuse, bojiš li se, da otvori, pozvati Sezama, zašto tada ne htje analno, zašto, nek ti kaže mama.
A kako iz rupe crne nema nigdje tobogana, zaletje se Fetus s krikom, nije imo padobrana.
|
|