Alejom crv korača s razbijenim nosom, u ludnici sunčam se sa guzicom bosom.
Nježni lahor svježi guzicu mi hladi, bicikl Pony vozi, Davor, šminker mladi.
Ko klinca ga još znam, nosi blinker i mamac, da ga više ne gledam, zajebe me komarac.
Stvoru sivi, beskrvni, daj mi pusti mira, zar ne vidiš Davora, škaklje me i dira.
Davor udicu zabaci na malaričarova muda, tužila ga sekta insekta, do okružnog suda.
Proces je dugo trajao, letjele su rode, mladi smo se voljeli a branio se sa slobode.
A drastična presuda, a vlakovi i dalje idu, Davora spasih od zatvora darujuć mu sidu.
|
|