Pošla čobanica mlada
jutrom gljive brati,
bose noge, put je dalek,
pjesmom vrijeme krati.
Pa zastade uz rub šume,
na panj stari pogled svrati,
ako je to po što pođe
začas će nabrati.
Ali maloj dah zastade,
iščupati ne može,
kakva je to čudna gljiva
sačuvaj me bože.
I još vrela, prste prži,
trga jadna, žuri,
kad iz vrha žive gljive
bijelo mlijeko curi.
Sveti Ante kako štrca
još ja to ne vidje,
prosta Mara nije znala
tad za virus side.
Otac brižni suze roni,
njojzi savjet dijeli,
pa izvadi svog vrganja
evo gledaj kčeri.
Ako ikad lijek se nađe
domu svom se vrati,
a ovakvu živu gljivu
nikad nemoj brati.
(…Mara se izliječila i postala lezbača)
22. travnja 1987.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
