(feat. S15)
slike mi dodju pred oci pa ne mogu da odolim
da napisem par rijeci al ne zato sto volim
da pisem o tome vec se rime same slazu
sjecanja me tjeraju jer hoce nesto da kazu
a ja ih pustim ono hajde reko neka
memorije nadolaze ko poslije kise rijeka
ovaj zivot je ko ona casa iz koje se pije
casa koja se stalno puni i samo jednom prelije
ja je praznim ovim putem,jer strah me je toga
strah me je tih preliva ko sto se bojim Boga
bojim se da me emocije ne preplave
pa da me ove noci besane samo nestane
ne zelim da me poplava tako lako odnese
kise padaju kao nikad,ovo je luda jesen
u meni se casa puni ko da je drzim ispod cesme
znam da ne smjem al se sjetih one pjesme...
bili smo bliski ko mrznja i ljubav
ko radost i tuga il 2 najbolja druga
bili smo raja kakvu covjek samo pozeli
zajedno pili i jeli zajedno se veselili
sve smo dijelili pa cak i neke sitnice
jer bili smo isti svi redom izbjeglice
bili smo ptice koje nemaju svoje gnijezdno
sudbina nas spojila sve na jedno mjesto
skupljali se cesto da bi uz zvuke gitare
sjetili se neke dobre pjesme stare
iz vremena kad smo svi imali miran san
valjda smo mastali da ce ponovo doci taj dan
imali smo nasu pjesmu a znam i zasto
jer svako od nas bi se u njoj pravo naso
pa s dignutom flasom u kojoj smo trazili spas
pjevali tu pjesmu i to svi u glas...
ko da smo znali da se blizi kraj svemu
ko da smo slutili pjevali smo tu pjesmu
na svakom nasem skupu na svakom derneku
na svakom rastanku jer jedni su isli za ameriku
drugi se vracali U bosnu,ostalo nas je par
ali smo jos uvjek pjevali istu stvar
al nije bilo isto i ne onako cesto
falio je onaj duh koji je odjednom nesto
skupljali se ponekad da se sjeti i zalije
kad bismo dobili razglednicu iz australije
il kad bismo culi o staroj raji neke vijesti
mastali o tome da ce mo se nekad sresti
onda je doso dan kad sam ja morao ici
nervozno sam cekao hoce li neko stici
da mene isprati da mu s prozora masem
al nije bilo nikog da se sjeti pjesme nase...
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
