(pjesma Tina Ujevica)
Kako je tesko biti slab, kako je tesko biti sam, i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemocan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i ocajan.
I gaziti po cestama, i biti gazen u blatu, bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa, sto sijase nad kolijevkom, sa dugama i varkama.
- O Boze, Boze, sjeti se svih obecanja blistavih sto si ih meni zadao.
O Boze, Boze, sjeti se i ljubav, i pobjede i lovora, i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje dolinom svijeta turobnom po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga, i noge su mu krvave, i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne, i dusa mu je zalosna i on je sam i napusten.
I nema sestre ni brata, i nema oca ni majke, i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga do igle draca u srcu i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje pod zatvorenom plaveti, pred zamracenom pucinom,
i komu da se potuzi? Ta njega niko ne slusa, ni braca koja lutaju.
O Boze, zeze tvoja rijec i tijesno joj je u grlu, i zeljna je da zavapi.
Ta besjeda je lomaca i duzan sam je viknuti, ili cu glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima, pa nek sam dah u plamenu, kad nisam krik sa krovova!
O Boze, tek da dovrsi pecalno ovo lutanje pod svodom koji ne cuje.
Jer meni treba mocna rijec, jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina, mracan je kalez otrova, ja vapim zarki ilinstak.
Jer mi je mucno biti slab, jer mi je mucno biti sam- (kad bih mogao biti jak,
kad bih mogao biti drag)- no mucno je, najmucnije biti vec star, a tako mlad!
|
|