Dodju tako, ponekad, neke tamne ure,
sjetim se drugara starih,
ili neke davne cure.
Zatvorim oci polako, boli me sjecanje svako,
Dodju tako ponekad,
neke tamne ure.
Vratim se mladosti svojoj i prvoj cigareti,
sjetim se ljubavi prve
i prepustim se sjeti.
Zamisljam gradove stare, ulice, trgove, ljude...
Dodju tako ponekad,
neke tamne ure.
Ja mogu sve razumjeti,
i mogu sve oprostiti,
al' tesko mi nekako zivjeti,
bez tebe,
stari moj.
Od Mure sve do Morave,
Ako se svi zaborave,
Ostat ce uvijek poneki
Mornar Panonski.
Ponekad napisem pismo,
adresu imam u glavi,
kazu zajedno vise nismo,
Drug mi u drugoj drzavi!
A nekad smo znali skupa,
Brzim, preko Bosne....
Na sto je ovo izaslo, tri im matere rosne!
I tako svake noci sjetim se pjesme tvoje,
sto mi vrijedi sto znam,
da samo tuge postoje....
Popijem malo vina,
pa mi je nekako lakse,
princip je uvijek isti,
sve su ostalo.... zna se...
Od Mure sve do Morave,
Ako se svi zaborave,
Ostat ce uvijek poneki,
Mornar Panonski.
Ja mogu sve razumjeti,
i mogu sve oprostiti,
al' tesko mi nekako zivjeti,
bez tebe,
stari moj.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
