Te sam noci kasno stigao, u svoj hladan privatan pakao, 449 da okrenem, al` nemam snage, ruke, da pokrenem.
Kod kuce nekako mi je najteze, sve, bas sve me podsjeca na tebe, od tuge predugo se umire, a ti da barem pitas, za mene.
Svaki put, kad odlazis, komadic mene, ko` da odnosis, ko` odnosis.
Svaki put, kad odlazis, sve moje snove ko` da porusis, ko` da porusis.
Te sam noci kasno stigao, Zagreb vec je mirno spavao, 449 da okrenem, al` nemam snage, ruke, da pokrenem.
I svaki put, kad odlazis, komadic mene, ko` da odnosis, ko` odnosis.
I svaki put, kad odlazis, sve moje snove ko` da porusis, ko` da porusis.
|
|