Prosla je sa psima i naostrila je kvaku, jeza, koraci bez nogu, koraci bez ruku glasovi bez tela senke na zidu sasvim druga ova planeta i za svakoga po jedna kometa i stotinu njenih osmeha i stotinu njenih sviraca sesto nebo
Veseli snovi su ljudi-biljke foke u blatu Madjarski prijatelji: "Tudom!" Drvo koje laje zaljubi se u istinu i stotinu njenih osmeha i stotinu njenih sviraca sesto nebo
|
|