Gradovi, ulice, kao stari koferi spavaju zguzvani putnici u zoru, a svaki put je sudbina, tvoja vrata otvori dok tisina miluje zavese na prozoru.
To je kao stari dug, stalno me proganja lepa si ko Spanski trg nedeljom, pre svitanja. Kao da smo zaspali na nekoj slici gde se vidi luka i bela ostrva, na moje snove pucaju olovni vojnici u zemlji gde niko ne sanja.
Gradovi rasuti ko mrvice duvana, a niko te i ne ceka kada predjes kucni prag tiho plove zadnji brodovi tamo gde secanja ne ostavljaju trag.
To je kao stari dug...
|
|