Tvoje srce bilo je prvi susid do moga, budilo me jutrom priko prozora... Ali sudbine staklo palo je i puklo je i puklo je nadvoje... I skupija san hrabrost svu, cili svit u kuferu i dvi tvoje suze na mom prozoru... Ali nisan zna konope drzat ja, konope sta srca su nan vezala... Ne boli me, ne boli me, sta san bez srice, sta san bez nje... I nije sta zivot san ranija svoj, nego san isto, bas isto ka moj ja satra cili zivot tvoj...
|
|