Ne znam kako podnijeti ove noći preduge Ne znam kako pobijeći do svitanja Ne znam kako vratiti jednu mladost skršenu I iz praha život joj podariti Sad se pitam da li treba živjeti iz navike Il' da skonćam pa da budem kraj tebe
Jer gore si ti A ja dole sam sav željan nježnosti Noćas najdraža opet srest ćemo se mi Bože noćas rajska vrata otvori I u svoje dvore mene primi ti Jer tu vjećno počiva Jedna ljubav najveća Bože moj noćas ću za njom
Jer joj dugo nisam lice ljubio Jer sam predugo se bez nje budio Prerano je otišla moja ljubav najveća Bože moj noćas ću za njom Za njom
|
|