Sa usana, na tvoje uvojke iz poljupca, u tvoju postelju iz postelje, u beskraj jednog drugog neba.
Kad odemo, iz svojiih nemira kad tonemo, u beznad svemira poljubi me, i to je sve što dvoje treba.
Eliza, Eliza, samo ponavljam ime Eliza, Eliza, moje nebo iz bliza Eliza, Eliza za sve sunčane zime Eliza, Eliza zadnji dragulj iz niza.
Odvedi me,do zadnje postaje poljubi me, za sve što ostaje i ne pitaj, kuda nas vodi cesta ova.
|
|