Kao bol, kao mir, kao istina izgleda sve. Kao belo i crno i nestvarno, k`o kisna kap. Kao rec, kao mit, kao izazov, dolazis ti. Tako hladan i dalek, neodredjen, prozirni lik.
Ja vise nemam snage da ti se prepustim. Ja vise nemam volje da ti snove podarim. Ja samo imam zelju da te zaboravim i da ti pruzim osmeh kao zadnji blagoslov za put.
I tako hodas i mislis i secas se kao kroz dim. Prvi sneg teko mek, tako prozracan k`o beli til. Kao glas, kao trag, kao nestanak jedinog sna neka glupa praznina se ogleda u ocima.
Ja vise nemam snage da ti se prepustim. Ja vise nemam volje da ti snove podarim. Ja samo imam zelju da te zaboravim i da ti pruzim osmeh kao zadnji blagoslov za put.
|
|