Jesen je kada ruže venu, a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu, zima je kad na polju snježi, a hladno je kad srce od srca bježi.
Idi i pretvori me u kamen, nekad cveće raste pored mene. Idi i ukradi sreču, našu sreču, idi, ja te pratit neču.
Jesen je kada ruže venu, a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu, zima je kad na polju snježi, a hladno je kad srce od srca bježi.
Idi i pretvori me u kamen, ma nekad cveće raste pored mene. Idi i ukradi sreču, našu sreču, idi, ja te pratit neču. Idi, ja te pratit neču.
Jesen je kada ruže venu, a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu, zima je kad na polju snježi, a hladno je kad srce od srca bježi kojega voli!
Jesen je kada ruže venu, a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu, zima je kad na polju snježi, a hladno je kad srce od srca bježi.
Idi i pretvori me u kamen... Idi i pretvori me u kamen...
|
|