Kad se prsti spuste na umorne žice I posljednju nježnost pretvore u zvuk Ova tiha glazba što ti dira lice To su moje usne, to su moje ruke
U pjesmi se nađu i svijetlo i tama Pa nam se minute k'o godine čine U tom moru ljudi ti nas slušaš sama Živjet ćemo dalje od tvoje topline
Budi uvijek blizu, kao što si sada Budi tu gdje letim, budi tu dok padam
Trenutak tišine, gitare su stale I dok gubim svoju jedinu slobodu Budi samo lice negdje u dnu sale Ali budi ovdje kad svi drugi odu
|
|