Šija mu se od težina iskrivila. Nejak je to oslonac za glavu blesavu. Od Sunca obnevidjelu u svijetlost ludo zaljubljenu – većega ludaka nema!
Većega ludaka nema, nema, nema, nema, Većega ludaka nema, nema, nema, ne!
Pa i kad je obolio, od tuge uveo, stidljivo je svoju glavu srcu privio. Od Sunca obnevidjelu u svijetlost ludo zaljubljenu – većega ludaka nema!
Većega ludaka nema, nema, nema, nema, Većega ludaka nema, nema, nema, ne!
|
|