Gdje su odletjela nam sad sva pisma ljubavi, koja smo čekali mi svaki dan?
Zar su izgubili svoj sjaj ti nježni pozdravi? Zar su stihovi ti, svi bili san?
Da l’ neko zna za tajne te koje smo skrivali? Plakali svi zbog njih u srcu svom.
Ko nam je ukrao te sne, što smo ih čuvali? Da l’ nisu našli nov put i novi dom?
Besane, duge noći, i jutra u samoći, sobom su odnijela sva pisma ljubavi! Srca što vatrom gore, srca što žarko vole, odaju riječi te, koje smo pisali! Riječi što srca pišu godine uvijek brišu, i s vjetrom nestaju sad pisma ljubavi! A mi i dale živimo od njih, u spomen dana tih!
|
|