Kiše pale, magla posta gusta, novo vino već nam sladi usta. Kukuruza poče komušanje, i svatovsko čuje se gizdanje.
Ciju-cike, žene se sve dike, samo moja ’oće u šljivike! Prođe jesen, sve će se udati, mila mamo, brzo reci tati:
Da ću naći drugog đuvegiju! (iju-iju-ju!) Udaću se, makar za komšiju! (iju-iju-ju!) Nek’ i meni zapjevaju svati (svati, svati, svati!)! Ova jesen moja će se zvati!
|
|