Dan se zabijeli, došli momci veseli. Svom jaranu traže nevjestu. Moj je jaran ti je, oj, nano, vit ko cvijet! Uvijek mi je bio na put.
S njim sam se viđala, i kroz polje gazila, često sam ga vinom pojila. S njim sam se smijala, za njim suze livala, cijeli život sam ga čekala.
Puče prva prangija, napuni se avlija. Sitne noge, sitno vezu djevojačko kolo. Svud se pjesma zapjeva, pa se kolo zaigra, momci stoje, šale prave, uvile ih trave, joj!
Mene majka kara, što mi dragi šara, što mi dragi šara po selu. Kaže: man’ se, more, njega mnoge vole, nega mnoge vole u selu.
Hej, na, na, nana, na
|
|