<Sto cemo sad da radimo? Ne znam, najbolje nista. Bogami Necemo nego cemo uradit' onu obradu pjesme od organizacije The Books of Knjige gdje se spominje makarena. Onaj sto se smije? Jes' bolan, sto se smije. Je li Zeljko tu? Zeljko, jesi li tu? Idemo, Zeljko! 'Ajde, Zeljko, sta cekas?>
Dobar dan, cika Slobo, je li kuci mali Momo, hej, cika Slobo? Dobar dan, cika Slobo, je li kuci mali Momo, hej, mali Momo?
Svi pricaju, svi govore u starome gradu, cika Momo za izbore dace cokoladu. Pa ja prvo dodjoh k tebi, cika Slobo da ja zvirnem i da vidim da l' je Momo prob'o? Obecao za izbore i slatkih bombona, kad se jedu, kazu, zazvone sva zvona. Probudice Momo svaku glavu snenu kad u kolu zaigra Cacak Makarenu.
Dje si komsija, opet ti nesto privodis...
Dobar dan, cika Slobo, je li kuci mali Momo, hej, cika Slobo? Dobar dan, cika Slobo, je li kuci mali Momo, hej, mali Momo?
<Oh, sto da radim? Pricaj dalje, jadan! Oce bit', veli? 'Ajde, pricaj.>
Necu budit' druge vise vasih glava, samoca je da vidim da li Momo spava. Nemoj da se ljutis, Slobodane mili, mi smo ti vazda ovako slobodni bili.
<E jes' bolan!>
Miro! Pogledaj, spava li taj mali? Spava boga mi, al' ga je dobro utvrdio!
Guten tag, frau Miro!
<Sto veli?>
Uzalud ga budis, teta Miro, jer on se nikada nece probuditi drukciji i noviji.
Dobar dan, cika Slobo! Dobar dan, teta Miro! Dobar dan, druze Slobo! Da nije Momo tu?
Alo, alo, ej, ej, ks, ks, dje je Milo?
<A dje je Milo? Ne znam. Makarena! Znas ti dje je Milo mozda>
|
|