Travka je bila slatka i mila stvarala sreću i osmijeh kroz dan dovoljno stara,ipak zelena za usne divna,a tako malena i sada znam,da,dobro znam da kad sam s njom nikad nisam sam volim da uzmem,volim da dam ništa nije bitno kad se zabavljam.
Sada berem cvijeće,ja ga nosim tebi da sam sam ni ubrao ga ne bi. Neke su stvari dobre kad se dijele nisu ko bomboni što ih jedeš cijele.
Na svakom mjestu uz obalu il cestu ona je prošla baš na svakom testu čudni me ljudi jurili zbog nje ali to su bile samo frke prolazne nije to ništa,sve je za ljude jedni se smiju,a drugi, drugi im se čude ja travku volim više no druge volim njen osmijeh, a tuga,tuga je za druge!
|
|