nas cetvoro s kamena a ravan stari šor caca i ti, sestra, ja voda, kruv i sol
do veceri studene kad nan sta je sat i s dvoje nas ostade majko sirota
vrime vrti sve u krug iz kamena tilo i dušu slavonsku
prazna kuca, nad njon spi Misec zarez žut mi majko, kad ode ti svak na svoj pošli put
sad ja iman, ka' i ti moji' cetvoro pa ih ucin voliti i kamen i šor
vrime vrti sve u krug iz kamena tilo i dušu slavonsku vrime vrti sve u krug lozu, polje, stine i mašklin i plug
vrime vrti sve u krug iz kamena tilo i dušu slavonsku vrime vrti sve u krug lozu, polje, stine i sjever i jug
cini se ka' juce vrime buduce
|
|