Ja još pamtim iz mladosti moje, kad se selom pjesma orila. Čuli su se cijelu noć do zore, tamburaši pokraj Dunava.
Jurili su po našem sokaku, konji vrani, konji gizdavi. I na njima opijena mladost, Sto se nikad neće vratiti.
A u jesen ženili se momci, na curama sjaju dukati. Kad bi kola krenula kroz selo, tamburaši su ih pratili.
Iznenada sakrili se negdje, konji vrani, mladost pijana. I od onda ne čuju se više tamburaši pokraj Dunava.
|
|