njene rijeci k'o rijeci stranca
kad traži put u kasni sat
shvatih 'ko je kad ime je rekla
oprosti nisam ti prepozn'o glas
veli mi davno sam znala
mi smo na staklu tek topli dah
nema još puno, al' i to bi dala
da te bar jednom ugledam
poznato zvono i stan
vrata otvorih sam
a tamo sjena, tek oci njene
i strah na licu umorne žene
rekla je odlazim, ovo je rastanak
moram te i ovaj put' ostavit'
al' mojom voljom to nece bit
tišina moj je prijatelj stari
a rijec drag i rijedak gost
slažem slike k'o cvijet u herbarij
mislim na nju i prolaznost
ne gledam nikad' u dlan
ponekad pobjeci znam
od sitnih stvari i od žamora
do ploce hladnog mramora
rekla je odlazim, ovo je rastanak
moram te i ovaj put' ostavit'
rekla je odlazim, ovo je rastanak
moram te zadnji put' ostavit'
al' mojom voljom to nece bit'
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
