Kad se sjetim, suza krene, zamirišu uspomene, svake stope rodnog kraja, i narodnih običaja.
Prepoznah ljepotu tvoju, što probudi ljubav moju, kad sam s tobom, srce moje, kuca jače, veliko jeeee.
Oj, Zagoro, lijepa li si, Slavonijo, zlatna ti si, Herceg-Bosno, srce ponosno. Dalmacijo, more moje, jedna duša, a nas dvoje, pozdrav Liko, Velebita diko.
Kad Neretva moru krene, ti se tada sjeti mene, mojoj pjesmi budi tema, za sve one kojih nema.
Ajmo Istro i Zagorje, podignimo sve tri boje, zagrlimo se pred svima, neka vide da nas imaaaa.
Oj, Zagoro, lijepa li si, Slavonijo, zlatna ti si, Herceg-Bosno, srce ponosno. Dalmacijo, more moje, jedna duša, a nas dvoje, pozdrav Liko, Velebita diko.
|
|