U mom dvorištu, od kad za se znaju moji u njemu nam kuća stoji štono jednom stari reče “nekad bilo puno veće” al’ kako ‘ko prolazio od njeg malo otkinuo razne okolo barabe svi bi ako može džabe u mom dvorištu ja nedavno rekoh dosta da ne bi bez svega osta kupih žicu, stupce, boje pa ogradih što je moje kad komšije svi zajedno dreknu da sam đubre jedno prijete mi se mračne sile i na mene dižu vile u mom dvorištu ‘ko je gazda u dvorištu sad se valjda zna ak’ je ne’ko svoj na svome to sam onda ja u mom dvorištu pjeto zbriso preko plota ali okolo sad se mota “kriv sam” s druge strane viče al’ ne pušim ja te priče imam ja i neke svoje podmeću mi, dane broje vieu “ograda će pasti” znam ja takve što bi vlasti u mom dvorištu kukuruzu držim cjenu i to čvrstu kao stijenu a kad netko imat zna ja mu uzmem dvajestdva od ostatka još trećinu i steram u materinu sve što smeta moja kasa ti nemaju pravo glasa u mom dvorištu ‘ko je gazda...
u mom dvorištu eim me vide ruku pruže okrenem se, već me tuže a k tome i svakog dana sto problema još izvana susjede sve viđam rjeđe ne štima nam oko međe njima malo, pa ih ždere stalno nekog vraga mjere u mom dvorištu sva’ko svakog sad napada al’ pušu vjetri sa zapada jokšir, bekšir čak bizoni o svemu se brinu oni često u moj atar svrate samo jedu, niš’ ne plate ograda i njima smeta i to što ja mimo svijeta u mom dvorištu ‘ko je gazda...
|
|