Sjedim u stanicnoj zgradi
cekam u gomili ljudi
voz ponocni kasni
jutro se budi.
Vazduh u kavezu
umoru se ne dam
a noz od dima bode
al' se dobro drzim
i gledam i gledam.
Kraj mene studenti
radnici, vojnici
klosari na broju
starice izdisu,
skroz tamo u uglu
zalutala gospoda
O, pobjegla bi negdje
al' joj na vrata zlo stavilo kisu
Stiskam se,
sto sam manji, vise vidim
ovakve su zore lijek mojoj dusi.
Pogledujem kradom
slatko olinjalu damu
gdje mameci mene,
otmjeno pusi... i pusi.
Kraj nje jadno dijete
pospano, mirno, lize slinu
a neki brkati muskarac
sav uzbudjen zdere luk i slaninu.
Sve mi ovo lici na otkaceni vagon,
ne znam dali ce po nas ikad doci iko
Al' svu bracu i sestre mojih zeljeznickih tuga
svo bogatstvo mojih zeljeznickih tuga
IZ SRCA MI NECE ODVUCI NIKAD NIKO!
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
