Kad se noću smirim i očekujem san, slušam zadnja auta kako zvižde kroz grad. Umjesto gluposti, s plafona silaziš ti, uz tihu muziku, opet skupa smo mi.
Nemam pojma koji je dan, baš me briga što se u Svijetu zbiva, samo da te ubili nisu, da si još u meni živa. Želim da stotinu dana ne svane dan, kad se noću privučeš i gurneš me u san.
Ja sam nalik čistom zidu, ti si slika i ram, ja sam prazna tišina, ti najljepša muzika što znam.
Ništa ljepše između nas, no što je pjesma i što je stih, nepresušni izvor si moj, ljepši od svih. Mi nećemo promijeniti svijet, trave su davno doživjele kraj, ali uvijek će ih biti za nas, ljubavi znaj
Kad se noću smirim i očekujem san, slušam zadnja auta kako zvižde kroz grad. Umjesto gluposti, s plafona silaziš ti, uz tihu muziku, opet skupa smo mi.
Nemam pojma koji je dan, baš me briga što se u Svijetu zbiva, samo da te ubili nisu, da si još u meni živa. Želim da stotinu dana ne svane dan, kad se noću privučeš i gurneš me u san.
Ja sam nalik čistom zidu, ti si slika i ram, ja sam prazna tišina, ti najljepša muzika što znam.
Ništa ljepše između nas, no što je pjesma i što je stih, nepresušni izvor si moj, ljepši od svih. Mi nećemo promijeniti svijet, trave su davno doživjele kraj, ali uvijek će ih biti za nas, ljubavi znaj...
|
|