Ako nekad mozda čujes gdje sonatu kiša svira i gdje neki oluk plače kroz tišinu noćnog mira Gdje dolazih, tebe čekah i gdje korak moj odzvanja u mirisu ispod granja pod prozorom tvoga svijeta, Znaj, to sam jaaa...
I kad ponoc grad poljubi kad umukne zvon' sa sata kao andjel neki vihor kad odškrinem tvoja vrata takne li te kakva ruka drhteć da te ne probudi i daleko od svih ljudi ako mine kakva sjena Znaj, to sam ja... znaj, to sam ja...
To sam ja To sam ja...
Ako polja stanu sjetna ako nebo umre s tugom kroz noć tamnu voz zapišti dok u maglu tone prugom a kroz puste staze parka miris tuzan nekud zaluta i prije nego svane sjutra ako tebi zora bane Znaj, to sam ja...
Duša tvoja ako jednom mimo volje sama krene tražit spokoj, mir i ruke dušu moju, tražit mene a ne znade kud da krene kad je ovi puti lazu tad stihovi nek joj kažu što ih svija struna moja da zna, to sam ja...
|
|