Ako nekad mozda cujes gdje sonatu kisa svira i gdje neki oluk place kroz tisinu nocnog mira gdje dolazih, tebe cekat' i gdje korak moj odzvanja u mirisu ispod granja pod prozorom tvoga svijeta, znaj, to sam ja...
I kad ponoc grad poljubi kad umukne zvon' sa sata kao andjel neki vihor kad o'skrine tvoja vrata takne li te kakva ruka drhtec' da te ne probudi i daleko od svih ljudi ako mine kakva sjena znaj, to sam ja... znaj, to sam ja...
To sam ja To sam ja To sam ja To sam ja...
Ako polja stanu sjetna ako nebo umre s tugom kroz noc tamnu voz zapisti dok u maglu tone prugom a kroz puste staze parka miris tuzan u mrak zaluta i prije nego svane sjutra ako zora tebi bane znaj, to sam ja...
Dusa tvoja ako jednom mimo volje sama krene trazit' spokoj, mir i ruke dusu moju, trazit' mene a ne znade kud da krene kad je ovi puti lazu tad stihovi nek joj kazu sto ih svija struna moja da zna, to sam ja... da zna, to sam ja...
To sam ja To sam ja To sam ja To sam ja...
|
|