Pokvaren telefon u govornici javnoj one sto mi pomoć mogu čut ne mogu! Idem pognut kišu nosim u dzepu bijeda na svakom uglu zaustavi me legetimiše me čuvar reda. Noc prikriva izbjeglicu a nece zori, put mi samo pokazuju ugaseni semafori!
Do srca mokar i bez stana tražim drustvo sa Limana grabim naprijed, noćna ptica do zadnjih gradskih sijalica. Do srca mokar igrač s bolom u sluh mi tuče kamenolom vučem noge i očev kaput nimalo nov svojoj duši trazim krov svojoj duši trazim dom!
|
|