Ja pišem ti znaj jednu pjesmu za kraj, ja pišem ti znaj ovu pjesmu za kraj
Neću pušit neću noćas piti samo pisat pjesmu sto će jednom spomen na nas biti
Perom papir trovati i sjeći grijati ga pod rukom što luta, spomenuću te noćas bezbroj puta i slušati pod prozorom zimu kako plače ranjavajući tišinu
Ja pišem ti znaj jednu pjesmu za kraj ja pišem ti znaj ovu pjesmu za kraj
Neću pričat' ko smo bili to sve znaju kondukteri i putnici u šestici od kojih nismo ništa krili tvoja pisma i dnevnici ispisani udžbenici
Ja pišem ti znaj jednu pjesmu za kraj Ja pišem ti znaj ovu pjesmu za kraj
Autobus s brojem šest morati će saznat' ovu važnu vijest i odgovor kradom tražit' na tvom licu zašto sjediš sama naprijed a ja na zadnjem sicu.
Ja pustit ću znaj jednu suzu za kraj Ja pustit ću znaj jednu suzu za kraj.
|
|