Probudit ćeš se jednoga dana a mene kraj tebe više neće biti, jutarnju kavu popit' ćeš sama i neki strah sama ćeš od sebe kriti.
Tješit ćeš se da sam ustao rano zbog neke važne neodgodive stvari, a možda ćeš se nasmiješiti samo, što da ti ta glupost cijeli dan pokvari.
Pa ipak sa posla znam da ćeš me zvati, prvi put u deset pa u dvanaest, pa u jedan odgovor pravi ti još nećeš znati i pomislit ćeš, glupo počeo je tjedan.
I ko zna gdje on sada Bogu vrijeme krade, besposlen stoji i pije svoja pića, u društvu momaka koji nikada ne rade uz konjak i vlahov o košarci priča.
A ja u nekom vlaku pod kaputom pijan od tuge, slušat ću plač vjetra i jecaje, jecaje pruge.
Poslijepodne kad dođeš kući jedno bijelo pismo čekat će na te i srce će početi jače tući kad prepoznaš slova i shvatiš da su za te.
Za sve što ćeš htjeti bit će kasno, nešto što je tvoje ti najednom gubiš, kasno noću u postelji praznoj prvi put ćeš shvatit koliko me ljubiš.
Prvi put ćeš shvatit, a ja, bit ću daleko.
|
|