U jednom gradu, kraj hladne rijeke, Bas me briga u kom, Gdje ulice zadnje u tmini se gube Stoji studentski dom.
A u tom domu, na prvom spratu Vrata su i jedan broj, iza njih tamo u sobici maloj zivi kolega moj,
Sta tamo sve ima, nabrojati redom Ne znam da li bih mog'o, Al cim tamo krocih , tri kreveta vidjeh, A njih, brate, nekako mnogo,
Pa poslje shvatim da tu samo treba malo vjestine i jedna proba svako od njih moze svoju drzavu imat al' svijet je ipak ta soba svako od njih moze svoju drzavu imat al' svijet je ipak ta soba
Odavde smjelo na ispit se ide, cilo i sa puno volje, Na povratku nekom ruka se pruzi, a nekom: Bolan, bice bolje! I uvijek pozalim kad moram nekud dalje Od malog studentskog bratstva, al' nikad ne odem, a da im ne upisem Desetku iz drugarstva, desetku iz drugarstva
O da vidite, obicno dva put u mjesecu tog slavlja i te vike kad stigne paket od neke majke sa Durmitora ili iz Like
il' kad sibicu vuku ko ce nocas spavat na promaji pokraj vrata ili kad se otkrije da svi su se zatreskali u onu Maricu s trecega sprata ili kad se otkrije da svi su se zatreskali u onu Maricu s trecega sprata
il' kad pisu drugaru kom ne smetaju vise uvojci, nije na vrijeme potvrdu snaso I eno ga sada u vojsci. Odavde smjelo na ispit se ide, cilo i sa puno volje, Na povratku nekom ruka se pruzi, a nekom: Bolan, bice bolje! I uvijek pozalim kad moram nekud dalje Od malog studentskog bratstva, al' nikad ne odem, a da im ne upisem Desetku iz drugarstva, desetku iz drugarstva
Udjose u pjesmu moju Na glavna vrata, Al' ne preko veze i poznanstva, Jer svakom od njih propusnica bjese ONA DESETKA IZ DRUGARSTVA! ONA DESETKA IZ DRUGARSTVA!
|
|