(pjevat ću vam o njoj, časti mi ni sad neznam kako je dovedoh)
Ni sad neznam kako je dovedoh
one noći do studenske sobe
ni sad neznam kako kraj nje legoh
bješe ljeto na njoj malo robe
Sva pokisla od ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
gladna kuja za kurjakom vapi
A nije znala da sam pjesnik
i da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
uđe u njih baš kroz moju sobu
Strgoh suknju dočekaše bedra
niz kičmu mi triput prođe jeza
skidoh bluzu dotakoh joj njedra
jezik mi se u čvorove sveza
Na prozor mi bješe smokva sjela
netaknuta od veranja i krađe
čudila se što je doživjela
da vidi nešto i od sebe slađe
A nije znala da sam pjesnik
i da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
uđe u njih baš kroz moju sobu
Pričala mi kako živi sama
muž joj radi za njemačku marku
novca ima al' joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku
Možda i nije htjela,
možda i nije htjela da se da,
tijelo joj vrelo pogibija prava
a vani kiša pojačava
Kod komšije igrali su karte
čule su se psovke i galama
časovnik je švercovao sate
od prozora bježala je tama
Zaspali smo onako postranacke
dok se zora žarila u licu
posle lude noći dubrovačke
često sanjam u polju ždrebicu
A nije znala da sam pjesnik
i da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
uđe u njih baš kroz moju sobu
Ni sad neznam kako je dovedoh
one noći do studenske sobe
ni sad neznam kako je dovedoh
Ta noć prođe za njom mnoga ljeta
u onoj sobi ko zna ko sad živi
lijepu Ajšu ja više ne sretah
osta pjesma jedan papir sivi
Kad ostane život bez kaputa
i u dušu zima se zavuče
kada starost vidi kraj od puta
sjećat ću se ko da bješe jučer
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
